Tin Beraković - Toyota Yaris TS - Kronometar Tar 2018 #1

Kronometar Tar, novi auto i lijepo iskustvo

In Blog, Kako početi s autosportom by admin

Počela je nova automobilistička sezona u Hrvatskoj. Za nas prva utrka bila je ona discipline “kronometar”, vožena 8. travnja 2018. u Taru, kod Poreča. Manifestacija nosi naziv 14. Nagrada Tar-Vabriga, a održava se na karting stazi Motodroma Poreč, u organizaciji AK Poreč Motorsport i AKOK Skok Racing.

 

Tin Beraković - Toyota Yaris TS - Kronometar Tar 2018 #2

Neke velike treme i nervoze prije utrke ovoga puta gotovo pa uopće nije bilo. Skoncentrirao sam se na skupljanje trkaćeg iskustva i uživanju u izletu s prijateljima

Mir

Ove sam godine smanjio očekivanja od “trkaće karijere”. Znam kakve su, ili nisu, realne mogućnosti. Prepustio sam se tako čisto uživanju u vožnji, ne razbijajući glavu hoću li moći nastupiti na utrci ili ne, hoće li auto biti u koliko-toliko okej stanju da ću, ako nastupim, moći normalno odvoziti utrku. Do sada smo aute pripremali uvijek zadnji čas pred utrku, kako tatin tako u zadnje vrijeme polako i moje (vidi posljednji takav primjer). Rezultiralo je to često glavoboljom i početkom lakšeg sloma živaca. Ove godine dakle, smanjivanjem očekivanja i definiranjem prioriteta, nervoze prije utrke nije bilo.

 

Na “malom narančastom autu”, kako u posljednje vrijeme u razgovorima s pripadnicama ženskog roda najčešće zovem našu Toyotu Yaris 1.3 (da se lakše sporazumijemo…), bilo je potrebno napraviti “servisić”, promijeniti homokinetički zglob kod desnog kotača, vjerojatno balans štangice jer auto u zavojima više uopće ne drži putanju, napraviti špur i ostalo. No, situacija to baš i nije dopuštala, zbog mojih, ali i maminih obaveza za koje nismo mogli biti bez auta uz neke ostale razloge. Nisam previše razbijao glavu oko toga. Ne stignemo li to zamijeniti, odvozit ću utrku s takvim autom kakav je, ikakvog rezultata ionako zbog stanja pripremljenosti automobila neće biti. Bitno mi je samo skupljanje što više trkaćeg iskustva. No, uto se ukazalo novo rješenje…

 

Tin Beraković - Toyota Yaris TS - Kronometar Tar 2018 #3

Toyota Yaris 1.5 TS – sportskija inačica modela kojeg sam do sada vozio

Roadtrip Švicarska-Zagreb-Poreč

Tjedan dana prije utrke, naišli smo na “sportsku” verziju Toyote Yaris, generacije kao što je naša, za smiješno nisku cijenu, u Švicarskoj. Riječ je o Toyoti Yaris 1.5 TS koja razvija 105 KS, što je za 19 KS više od motora koji se nalazi u narančastom Yarisu. Pozitivna je i činjenica da ima i 15′ kotače, koji serijski dolaze na njoj. Prošle sam godine utrke, ali i u prometu vozio na 17′ kotačima koji su puno preveliki za taj auto. To rezultira sporijim vremenima na utrkama (i do 2-3 sekunde na stazi dugoj 1,3 km, po riječima jednog iskusnijeg kolege), ali i kraćim radnim vijekom elemenata podvozja i ovjesa.

 

Kupivši auto, plan je bio po njega otići početkom ili sredinom tjedna prije utrke. Ipak, situacija se rasplela tako da se plan prebacio na petak, dva dana prije utrke. Za Švicarsku smo krenuli u noći s četvrtka na petak kako bi u gradić pedesetak kilometara udaljen od talijansko-švicarske granice stigli prije no dotadašnji vlasnik automobila mora krenuti na posao. Te noći doma sam odspavao svega otprilike pola sata te nekoliko sati u gepeku Subarua dok je tata vozio (hvala ti Bože na Subaruovoj funkcionalnosti). Stigavši u Švicarsku, bilo je potrebno još samo odnijeti papire od automobila na odsjek za izdavanje tablica za izlazak automobila iz države. Zgrada u kojoj se to obavlja, na naše oduševljenje, bila je udaljena svega par minuta od mjesta gdje smo kupili auto. Došavši tamo, uslijedio je mali šok… Prostorija je bila toliko krcata da je tata, uzevši redni broj na automatu, otišao odspavati u autu, dok sam ja na ugodnom suncu čitao knjigu koju sam srećom za svaki slučaj ponio sa sobom. Dva i pol sata kasnije (bez šale), napokon smo stigli na red. Nismo uspjeli riješiti – ništa. Gradić u kojem smo se nalazili, očito ima drugačiju proceduru za izdavanje col-tablica od Zuricha, na što nismo računali. Shodno tome, preostalo nam je ili zaputiti se u Zurich ili ostati u Švicarskoj do ponedjeljka u neizvjesnosti hoćemo li uopće dobiti potrebne tablice. Krenuli smo u Zurich gdje smo na kraju sve obavili brzo i kao od šale. Dokaz je to koliko ponekad određeni propisi bespotrebno mogu oduzeti vremena i živaca građanima.

 

Tin Beraković - Kronometar Tar 2018 #4

Tempo aktivnosti u tjednu prije utrke bio je dosta intenzivan, no na kraju se sve isplatilo

Roadtrip Švicarska-Zagreb-Poreč #2

Povratak za Hrvatsku nije bio lagan. Razina ulja u motoru bila je blizu minimuma, te se relativno ubrzo nakon početka puta upalila i lampica ulja. Rješenje je bilo stati na prvoj benzinskoj, koja nije bila udaljena previše, kupiti ulje i krenuti dalje. Problem je bio što smo bili na autoputu, i to u vrijeme ogromne gužve u kojoj smo više stajali nego se kretali. Na kraju smo stali na odmaralištu uz autocestu te po ulje otišli pješke putem kroz šumu, gdje je bila najbliža benzinska postaja. Krenuvši dalje, nakon nekog se vremena upalila i lampica provjere motora te mi se na licu pojavio ironični osmjeh. No za divno čudo, ostao sam smiren. Bila je to očito neka kušnja 😉 . Na kraju, uz dva stajanja na odmorištima kako bi kratko odspavali te bolove u donjem djelu leđa od za duži put neudobnih Yarisovih sjedala, kući smo stigli oko 6:00 h, u subotu ujutro.

 

Nakon odspavanih četiri sata, zaputili smo se na obiteljski ručak kod bake, gdje se skupila uža obitelj. Pomoglo mi je i to, vjerojatno, da ne razbijam glavu o sutrašnjoj utrci, nego da se opustim. Kasnije poslijepodne i cijelu večer proveli smo pripremajući sve stvari koje su nam bile potrebne za sutrašnji put i samu utrku te otišli na misu, pošto utrka u nedjelju traje od jutra do predvečer. Ovoga puta, na utrku nas je išlo nešto više. Društvo su činili već standardni član tima Ivan Kubasek, koji je bio dežuran za obavještavanje o zgodnim curama u blizini, mladi fotograf Gabrijel Krnjić, čiji brat Filip također vozi utrke te Josip Prigorec, čovjek kojem je hobi trganje radija u autima. Za Uskrs sam se, između ostalih čuo i s prijateljicom iz Karlovca, Sanjom Šajfar te smo kroz razgovor i šalu došli do toga da se i ona zaputila u Istru s nama. Zanima li vas kojim slučajem šminka (kao našeg Gabrijela 😛 ) bacite oko na njen blog i Instagram profil Candy Makeup Girl. Legao sam debelo iza ponoći, a na put za Poreč krenuli smo oko 5:00 h ujutro. Prvotni plan bio je ići starom cestom, što bi zahtijevalo i raniji polazak. Srećom, odustali smo od toga.

 

Tin Beraković - Toyota Yaris TS - Kronometar Tar 2018 #5

Istarski asfalt nekako je specifičan, dosta sklizak. Potrebno je napraviti koji krug kako bi se moglo predvidjeti ponašanje automobila na njemu

14. Nagrada Tar-Vabriga

Vrijeme u Poreču bilo je prekrasno! Sunčano, toplo, s mirisom benzina u zraku… Predivno. Prije same utrke, bilo je potrebno obaviti tzv. verifikaciju dokumenata. Papirologija. Pričekali smo kraj reda te podigli obavezne naljepnice sponzora natjecanja, startne brojeve te ostatak materijala. Dečki su si dali truda i sami se nudili da bi pomogli oko te, nazovimo je završne pripreme auta prije utrke. Bilo mi je baš drago zbog toga. Uz to, Prigorec je i olakšao vozilo da bude brže, izvadivši radio iz njega kako bi pokazao kako se nekad štitilo od krađe istoga. Dobra caka. Doma smo išli bez muzike iz njega… Nismo ga uspjeli prikopčati nazad. Jao Prigi… 😛

 

Nakon verifikacije uslijedilo je upoznavanje staze, hodajući pješke po njoj. Meni je ovo bio prvi posjet toj utrci, kao i utrci u Istri općenito, kao vozač. Stoga nisam bio još upoznat sa stazom, što dosta znači. Dokaz tome je popravljanje vremena na svim utrkama prošle godine, pa i na ovoj, iz  vožnje u vožnju. Drugi korak u upoznavanju staze početnih disciplina (kronometar, autoslalom i dr.), nakon gledanja snimaka na internetu i pješačenja po stazi jest službeni trening. Službeni trening jest prva vožnja na dan utrke, kako bi se vozači upoznali s ponašanjem automobila na datoj stazi te po postignutim vremenima odredio startni poredak u kasnijoj utrci (starta se jedan po jedan, i na treningu i na utrci – najprije kreću sporiji pa brži). Službeni treninzi do sada redovito u meni pobude početno razočaranje. Nikad nisam zadovoljan vožnjom na njima i uvijek pomislim da sam katastrofalno loš. Također, redovito nakon toga, na kraju utrke ili neke od sljedećih vožnji budem fantastične volje i sasvim zadovoljan vožnjom…

 

Tin Beraković - Toyota Yaris TS - Kronometar Tar 2018 #6

Razočaranje nakon službenog treninga. Znao sam gdje sam griješio, a čekanje prve vožnje kako bih sam sebi dokazao da mogu bolje ubijalo me… Na kraju je, kao i uvijek, pao bespotreban kamen sa srca 🙂

Službeni trening i bespotrebno razočaranje

Razlog bespotrebnosti razočaranja prvim prolaskom po nepoznatoj stazi leži u nekoliko činjenica, koje su zapravo vrlo logične, ali si ih je teško u datom trenutku tako predočiti. Prvi razlog je dakle u nepoznavanju staze. Prvi put sam na toj stazi, ne možeš znati kako će se auto ponašati na njoj te shodno tome niti kako najbolje postaviti auto za koji zavoj. Pogotovo ako, kao ja, nemate previše trkaćeg iskustva. Primjerice, asfalt u Istri nekako je specifičan, dosta sklizak, na što se potrebno naviknuti, a za to između ostaloga služi službeni trening.

 

Druga činjenica je nedovoljno poznavanje automobila. To nije uvijek slučaj, no meni je u Istri bio. Auto smo iz Švicarske dovezli dan prije utrke, u 6:00 h ujutro. Vozio sam ga samo po autoputu od tamo do doma, te nešto malo tijekom subotnjeg dana. No, tek smo navečer u njega stavili trkaće, tzv.  “školjka” sjedalo te trkaći volan. To je skroz promijenilo vozačku poziciju, ponajprije jer je sjedalo, bez da smo namjestili odgovarajuću visinu sada bilo znatno, znatno niže nego serijsko sjedalo na kakvom se u Yarisu vozim već nekoliko godina. Vozačka pozicija nije loša, da se razumijemo, no potrebno je nešto kilometara kako bi “skužio” gabarite automobila iz tog kuta, pošto nemam više pregled na karoseriju vozila.

 

I treća činjenica leži u gumama, što bi se moglo uračunati i pod prethodnu stavku. No, gume su izrazito bitna stavka u utrkama te ih valja navesti i posebno. Gume su također i stavka o kojoj ne znam mnogo. Od kako sam položio vozio sam pretežito na poprilično starim gumama te nisam imao pojma koliko razlika u gumama može biti velika. Prošle smo godine, kako sam planirao odvoziti nekoliko utrka autoslaloma i eventualno kronometra, nabavili nove gume za Yarisa. Riječ je bila o serijskim, niskoprofilnim gumama, no razlika u prianjanju koje su pružale u odnosu na prastare gume na kojima sam se do tada vozio bila je ogromna. Kronometar u Taru vozio sam na gumama koje su došle s novim autom, pošto velike kotače s narančastog Yarisa nisam mogao staviti jer nas je išlo previše u autu, a ti (pre)veliki kotači stružu za blatobrane ponekad već i kad se voze samo dvije osobe u vozilu. Gume s novog auta stare su nešto malo više od dvije godine, no i drugačijih su dimenzija, tj. visokoprofilne su. To nisu baš idealne karakteristike za utrke, pogotovo autoslaloma i kronometra, gdje se gotovo svi vozači odlučuju za tzv. semi-slick gume, odnosno mješavinu između serijske i trkaće gume. Ne mogu reći kolika je razlika između takve i normalne serijske gume, jer nisam nikad vozio na semi-slickovima) no svi kažu da je neusporediva. Dokaz tome bio mi je i u vremenima vožnji na stazi, gdje se niti u posljednjoj vožnji s kojom sam poprilično zadovoljan nisam mogao znatnije približiti konkurenciji, koji su bili na semi-slick gumama. Kako bilo, vožnja na takvim gumama također je tražila prilagodbu, jer gripa je bilo manje no sam očekivao.

 

Sve su to sasvim normalne situacije u utrkama. No, manjkom iskustva teže ih je spoznati kao takve. Zato je dobro iza sebe imati nekoga tko te može uputiti na to. Poslije svake vožnje te nedjelje, zvao sam tatu na mobitel i komentirali smo vožnju i ponašanje automobila. Slušanjem savjeta i objašnjenja određenih situacija gradi se teorijsko iskustvo te svaka sljedeća vožnja postaje sve kvalitetnije odvožena. Također, autosport je sport u kojem će ti i ostali kolege srdačno pomoći savjetima, tako da se treba posavjetovati i s njima. Tako se stječe znanje potrebno za daljnji napredak u vožnji.

 

Tin Beraković - Toyota Yaris TS - Kronometar Tar 2018 #7

Karting staza u Taru privukla je solidan broj gledatelja tijekom sunčane, trkaće nedjelje

Iskustvo

Čini se da u svakom članku nakon odvožene utrke spominjem skupljeno veliko iskustvo. No tako stvarno jest. Problem kod autosporta, pogotovo u Hrvatskoj stvara nedostatak mjesta za treniranje. Zato su utrke, u što većoj količini bitne za napredovanje u vožnji. Nakon nedjeljnog službenog treninga dodatno smo smanjili tlak u gumama te je osjećaj vožnje bio znatno bolji, a tijekom posljednje, treće vožnje utrke osjećaj mi je bio izvrstan. Taman sam ušao “u štos” kad je utrka bila gotova. U posljednjoj sam tako vožnji polako već skužio kako najbolje ulaziti u određene zavoje i sl. Prvi kilometri i na ovoj stazi su odrađeni, iduće godine bit će puno lakše.

 

Kako se ponaša Toyota Yaris TS? Do sada sam vozio ovaj model Yarisa s tri različita benzinska motora. Krenuo sam s 1.0 motorom koji razvija skromnih 68 KS, što je poprilično malo, ali zanimljivo jer granice automobila tada nisu toliko visoko. Zatim, prešao sam na 1.3 motor koji je snažniji 18 KS (86 KS). Auto je bolje išao, nije ga u otvorenom prometu bilo potrebno toliko vrtiti pri prestizanjima i sličnim situacijama. Ovaj, 1.5 motor razvija 105 KS te pruža znatno bolji osjećaj u vožnji od oba ranije spomenuta. Uopće ga nije potrebno skroz visoko vrtiti pri prestizanjima i nešto bržoj vožnji, već se može fino kruzirati nižim brzinama u zadnjem, petom stupnju prijenosa. Ubrzanja i međuubrzanja u svim stupnjevima prijenosa su puno izraženija nego kod 1.0 i 1.3 motora. Pravi mali sportskiji motor u najnižoj klasi. Također, Yaris TS opremljen je i tvrđim ovjesom, što se osjetno vidi kod brže vožnje, ali primjerice i kod prelazaka preko ležećih policajaca. Yaris 1.5 TS opremljen je i zadnjim disk kočnicama što kod slabijih motora nije slučaj. Što dalje reći u ovih par dana koliko sam ga vozio? – Auto mi se jako sviđa, vozan je i dobro leži u zavojima. Najviše ga sada koče lošije gume. Gdje su mu granice? Vidjet ćemo s vremenom. 😉

 

Tin Beraković - Toyota Yaris TS - Kronometar Tar 2018 #8

Kolica, ruksaci, cerada, ključ 10 i komplet gedora te nas petero, sve je nekako stalo u novog Yarisa 😀

Povratak kući

Došlo je vrijeme i za polazak kući. Spakirali (čitaj: nagurali) smo stvari u auto te lagano krenuli. Plan je bio još stati negdje usput na kavu uz obalu. Odluka je na kraju pala da to bude Opatija (jer u Poreču nismo uspjeli iz prve naći obalu…). Na kraju vrlo zanimljivog i adrenalinskog dana baš nam je pasalo malo opuštanja prije puta kuća. U autu, dečki su srećom imali dodatni zvučnik te ipak nismo vozili u tišini. Prigorec nam je htio pokazati trik sa zvučnikom, no hladno smo ga odbili… 😛 Kubasek se gledajući žene uokolo cijeli dan dobrano umorio te je malo “ubio oko” na prednjem sjedalu. Put nazad bio je prepun dobre šale, pjevanja i ugodne atmosfere. Sve to, upotpunilo je doživljaj ovog malog “roadtrip-a” proteklog vikenda. I za kraj, pred povratak iz Opatije, obradovala me jedna banalna poruka na mobitelu. Bio je to dobar vikend. 🙂

 

B&B Kožni Auto Interijeri