Tin Beraković - Nikola Borgudan - Honda Accord 2.0 Aerodeck - 8. Rally Show Santa Domenica - Ceremonijalni start Sveta Nedelja

Gušt i skupljanje iskustva – 8. Rally Show Santa Domenica

In Blog, Kako početi s autosportom by admin

Došao je i kraj ove, za nas nazovimo je uvodne sezone autosporta. Uz odvožene tri, koliko ih je skroman budžet dozvolio, utrke autoslaloma želja je bila nastupiti i na domaćoj utrci najteže discipline automobilizma – 8. Rally Show Santa Domenica.

 

Rally Show Santa Domenica projekt je pokrenut 2010. godine inicijativom Auto Karting Kluba Sveta Nedelja, čiji sam i ja član. Nit vodilja bila je organizirati rally utrku koja bi domaćoj publici trebala pružiti do tada već pomalo zaboravljenu sliku rally-a kao atraktivnog, sporta koji je više od toga, reklo bi se – način života. U dosadašnjih osam održanih izdanja cilj je ostvaren te se svake godine uz stazu u Svetoj Nedelji i Samoboru okupi više od 10 000 gledatelja. A brojka fanova raste iz godine u godinu. Utrka se održava u već spomenutim gradićima u okolici Zagreba, na makadamskoj podlozi šoderica Savrščak koje su u privatnom vlasništvu obitelji Belak, Horvat i Draclin. Prvog od dva dana natjecanja održava se svečani, ceremonijalni start na glavnom trgu u Svetoj Nedelji, dok se drugoga, u nedjelju voze brzinski ispiti u Samoboru (Savrščak). Ove je godine, kao novina uveden i službeni trening iliti tzv. shakedown, no više od samoj utrci i zanimljivostima možete pročitati u prošlom članku, najavi ovogodišnjeg izdanja.

 

Tin Beraković - Nikola Borgudan - Honda Accord 2.0 Aerodeck - 8. Rally Show Santa Domenica #1

Trkaći automobili obvezni su imati zaštitni kavez i ostalu sigurnosnu opremu koja služi za prevenciju posade od mogućih ozljeda pri izlijetanju ili kroviranju. Slika tijekom izrade rollbara

Kako to obično biva – pripreme u zadnji čas

Na “Santa Domenici”, kao predvozač nastupio sam već 2015. godine, kada je na suvozačko mjesto Honde Accord 2.0 Aerodeck sjeo Franjo Mijić. Tada smo vozili bez radara (bilješki zavoja koje suvozač čita vozaču), bez uopće i upoznavanja staze te automobila. Razlog tomu bila je priprema auta u zadnji čas, koju smo “zgotovili” nedugo prije subotnjeg ceremonijalnog starta u Svetoj Nedelji. Da je dobra priprema u rally-u jedan od ključnih segmenata pokazao nam je rasplet daljnjih događaja – završili smo na krovu… Više o tome možete pročitati u tadašnjem izvještaju nakon utrke.

 

Ovogodišnje izdanje najpopularnijeg domaćeg rally-a pružilo nam je mali deja-vu. Naime, prije dvije smo godine vozili bez sigurnosne opreme u automobilu (zaštitni kavez/rollbar, trkaća sjedala i pojasevi, itd.), no nakon našeg “kroviranja” isto je, s pravom, postalo nedozvoljeno. Tako smo za nastup ove godine morali ugraditi svu opremu u automobil. No, prije toga bilo je potrebno sanirati neka oštećenja koje je vozilo zadobilo na utrci 2015. godine – ravnanje krova, promjena/ugradnja vjetrobranskih stakala i sl. Tu su nastali i prvi problemi…

 

Tin Beraković - 8. Rally Show Santa Domenica

U tjednu prije utrke nije bilo vremena za brijanje, rađenje frizure, dostatno spavanje, a ni mobitel nije prestajao zvoniti. Razlog – Rally Santa Domenica!

Prijatelji se prepoznaju u problemima

Za originalno vjetrobransko staklo čiju smo isporuku čekali u zadnji je čas rečeno – da ga ipak nema. Potom je uslijedila ne tako bajna potraga za “šajbom” nekog drugog automobila koja bi eventualno mogla pasati bez pretjerano mnogo modifikacija. Nakon mučne potrage, za koju se moram zahvaliti vrijednoj ekipi iz Autostakla Laus u Svetoj Nedelji uspjeli smo pronaći kompatibilni vjetrobran – od Renault Clia. Ekipa iz Autolimarije Čajko iz Strmca (Sveta Nedelja) nekako je, uz vrlo tanki rok isporuke uspjela obaviti sve radove do utrke – ravnanje krova, varenje rollbara, modificiranje ležišta vjetrobranskog stakla i dr. Autoelektrika Masho, također iz Svete Nedelje izašla nam je u susret osposobivši anlaser i sl. Završne radove, koji su nam oduzeli gotovo pa cijelu subotu do ceremonijalnog starta došao je pomoći riješiti čovjek koji uskače kad je to najpotrebnije, a ujedno je i osoba koja će “od ničega” napraviti, pa – što god trebalo. Riječ je o tatinom bratiću Hari Sertiću koji je između ostaloga i jedan od zaslužnih da tatina trkaća Toyota Celica GT-4 danas vozi bez problema. Subota (dan početka manifestacije) meni je bila već toliko stresna da sam doslovno bio izgubljen, izvan sebe. Stres i doslovno cjelodnevno/tjedno trčanje na sve strane, bilo vezano za osposobljavanje auta, rad u radioni ili pomaganje tati u poslovima vezanim za organizaciju utrke te do zadnjeg ne znanje hoću li uopće nastupiti ubijalo me. Time je Harijeva pomoć još značajnija, jer pridonijeo je da još jedan naš auto – odvozi utrku.

 

Kroz slaganje auta i pomoć tati koji je doslovno i noću radio kako bi stigao obaviti sve obaveze pred utrku, osim mnoštva tehničkih stvari koje sam naučio, uvidio sam koliko zapravo ima ljudi koji su spremni pomoći kad je to potrebno, bilo nama osobno, bilo pri organizaciji utrke. To je jedan od razloga zašto Rally Show Santa Domenica ima taj posebni čar. Jer to nije utrka samo AKK Svete Nedelje, već svih građana toga grada!

 

Tin Beraković - Nikola Borgudan - Honda Accord 2.0 Aerodeck - 8. Rally Show Santa Domenica - Ceremonijalni start Sveta nedelja #2

Nakon zavrzlame oko suvozačkog mjesta ulogu je preuzeo Nikola Borgudan te kasnije i pokazao da je bio dobar izbor

Traži se suvozač

Kako do zadnjega nisam bio siguran hoćemo li uopće voziti, nisam ranije tijekom godine tražio suvozača. Doduše dugo sam si razmišljao tko bi se od prijatelja najbolje mogao snaći u ovoj, poprilično kompleksnoj ulozi. Naime, suprotno vjerovanju posao suvozača na rally-u nije samo sjediti na desnom sjedalu i gledati uokolo ili pak samo čitati bilješke zavoja. Rally je, kao što sam možda već i spomenuo, vrlo kompleksan sport. Uz sami sportski dio – vožnju, tu je i posao pripreme automobila, razrada financijske konstrukcije te opširniji logistički dio prije i tijekom svake utrke. Također, na rally-u je izrazito bitna točnost, što meni općenito nije baš najjača strana. Osim brzinskih ispita gdje se štopa vrijeme od starta do cilja, rally se sastoji i od mnoštva drugih segmenata – vremenskih kontrola u koje posada mora ući točno u svojoj minuti što se prati na tzv. vremenskom kartonu i sl. Sve to, dok postepeno skupljanjem iskustva ne pohvataš “cijeli sport” nije baš jednostavno. No, to je još jedna stavka koja rally-u daje posebnu čar.

 

Pitanje suvozača. Baš zbog kompleksnosti i odgovornosti suvozačkog posla, mnogi saznavši to odustaju od te uloge. Osobno sam, za ovu utrku, tražio nekoga tko bi bio na suvozačkom mjestu i pri nastupu na ostalim rally-ima koje ću, ja se nadam, u skorijem periodu voziti. Zato sam želio uzeti nekoga tko bi taj posao shvatio ozbiljno i odgovorno. Stavivši objavu na Facebook-u da tražim suvozača javilo mi se 40-ak ljudi te sam se na kraju dogovorio s prijateljem iz osnovne škole koji je pokazao veliku želju za učenjem. Uspio sam odvojiti jednu večer da na simulatoru vožnje donekle izvježbamo pisanje radara (bilježaka zavoja). Ipak, da situacija ne bude suviše jednostavna – nesuđenom suvozaču iskrsnula je situacija zbog koje nije mogao nastupiti na nedjeljnoj utrci te sam, dan prije početka eventa ostao s praznim suvozačkim sjedalom… Na kraju, u subotu oko podneva, ulogu suvozača preuzeo je dugogodišnji prijatelj iz kvarta i osnovne škole – Nikola Borgudan. Uspjeli smo dva puta u svakom smjeru proći po stazi kako bi, kako-tako napisali radar. Uzevši u obzir da nikada do tada Nikola nije pisao radar za rally, poprilično se dobro snašao što me ugodno iznenadilo. Na ceremonijalni smo start, nakon obavljanja preostalih obaveza stigli desetak minuta prije no smo bili na redu za prelazak preko svečane startne rampe. Nakon toga, uslijedilo je večernje podešavanje trkaćih sjedala i pojaseva te ostalih sitnica kako bi se sutradan ujutro mogli u miru zaputiti prema stazi – šodericama Savrščak.

 

Tin Beraković - Nikola Borgudan - Honda Accord 2.0 Aerodeck - 8. Rally Show Santa Domenica #3

Prvi brzinski ispit i vozilo koje je donekle mješanac Honde, Renaulta i broda… Uz pokroviteljstvo Don Ivan Tolića

Dan utrke

Buđenje u nedjelju ujutro nije bilo lako. Ja sam, unatoč uzbuđenju i maloj tjeskobi zbog utrke ustao petnaestak minuta kasnije no sam planirao. Spremili smo sve potrebne stvari u prateće vozilo (Subaru Legacy) koje će nam, ili bi mogle zatrebati u servisnom parkiralištu gdje su smješteni boksevi i trkaći automobili između brzinskih ispita. No, suvozača mi nije bilo u dogovoreno vrijeme. Pričekavši još malo nazvao sam ga da nije slučajno zaspao. Nije se javljao. Jedno pedeset puta se nije javljao! Tada sam pomislio da što sam zgriješio da svim problemima prije utrke jednostavno – nema kraja! Nije preostalo niša drugo doli otići ga doma probuditi te ga kasnije prebiti na mrtvo ime što me koštao vjerojatno posljednjih živaca koji su mi do tada preostali. Na sreću, nakon desetak minuta zvonjave i bezuspješnih pokušaja poziva na mobitel uspio se probuditi te kasnije, tik pred zatvaranje staze, s vlastitim autom ući u servisno parkiralište.

 

Da neočekivanim stvarima nije kraj pokazalo se tijekom prvog brzinskog ispita kad nam je rečeno da ipak ne možemo voziti u konkurenciji već smo zbog nedovoljne pripremljenosti automobila, recimo tako – diskvalificirani. Tad sam u mislima već bio negdje na dnu Save. Ipak, dobru vijest donijela je činjenica da ćemo voziti kao predvozači, izvan konkurencije. U krajnju ruku, zbog cjelokupne razine (ne)pripremljenosti ta mi se situacija ipak svidjela.

 

Tin Beraković - Nikola Borgudan - Honda Accord 2.0 Aerodeck - 8. Rally Show Santa Domenica #2

Jer estetika je za štrebere… 😛

Hard core uvjeti

Zbog vremenskih ograničenja, ali i financijskih uvjeta koji su jedan od najvećih ograničavajućih segmenata u autosportu, nismo Hondu Accord 2.0 Aerodeck koju smo vozili doveli u baš najbolje stanje pripremljenosti za utrke. Drugim riječima – uspjeli smo ju sklepat čisto dovoljno da možemo voziti. No to tako jest.

 

Uz već spomenute radove na limariji te varenje zaštitnog kaveza iliti rollbara koji je zapravo, laički rečeno mreža bešavnih cijevi u kabini automobila koja služi da pri prevrtanju ili izlijetanju zaštiti posadu od određenog postotka ozljeda, ostalo nam je još nekoliko stvari koje je trebalo napraviti. No, nismo bili u mogućnosti odmah ih riješiti sve. Vjetrobransko staklo pripasali smo od Renault Clia, dok smo umjesto ostalih, razbijenih prozora planirali staviti iste od pleksiglasa. Taj dio posla nismo bili u mogućnosti odmah financijski pokriti te smo na mjesta razbijenih prozora zalijepili “foliju” za brodske šajbe/prozore. Vidljivost kroz njih, još uz blato koje se vožnjom skupilo nije bila pretjerano dobra, no na brzinskim ispitima nije stvarala poveće probleme, koji su se pak očitovali pri parkiranju u servisnom parkiralištu i pri praćenju situacije prije vremenskih kontrola. Dodatno je stvar otežavao nedostatak retrovizora. S interijerom je bilo nešto lakše. Jedno smo trkaće sjedalo i pojas posudili od autolakirnice Javor&Sin, dok nam je drugi pojas posudio susretljivi Sven Katić, inače poznati vozač autocross-a, kojima se ovim putem moram zahvaliti! Drugo sjedalo imao sam doma, no bio sam primoran raskupusati konstrukciju za volan za PlayStation kako bih ga mogao namontirati u “trkaću” Hondu. Neugodu je stvaralo tek manje curenje vode kroz krov, taman po mojim koljenima. No i preko toga se moglo. Najveći problem stvarale su prastare, istrošene makadamske gume koje nisu pružale pretjerano mnogo gripa. Gume su to tvrde komponente koja nije idealna za svetonedeljski makadam, a na kojima smo vozili i prije dvije godine. Prije toga nekoliko ih je godina vozio i tata na svojoj Toyoti, a korijene vuku još i od drugih vozača. Uz sve to, zadnja lijeva je i puštala zrak. Poprilično rabljene, no ipak bolje nego serijska guma. Ostatak automobila je potpuno serijski. Vozačku opremu, koja se sastoji od vatrootpornog trkaćeg odijela i pododjeće, kacige, tenisica i  trkaćih rukavica posudili su nam redom obitelj Šimunec, Belić te Damir Vlašić-Špicko, inače suvozač moga tate koji ove godine nije mogao nastupiti zbog prolazne bolesti.

 

Rally nije jeftin sport. Posebice za hrvatske uvijete. Škola koju sam upisao te ju plaćam, a i ostali neophodni izdatci ne idu baš na ruku slaganju auta i natjecanju na utrkama. No, takav je početak. Citirao bih rečenicu koju mi je jednom prilikom rekao vozač i vlasnik AC Vrbanović, Antun Vrbanović: “Prije početka s autosportom moraš si dobro postaviti poslovnu karijeru i raditi na svom biznisu, sve ostalo je vrtnja bez veze.” Tako da će, vjerujem bolji uvjeti doći s vremenom.

 

Tin Beraković - Honda Accord 2.0 Aerodeck - 8. Rally Show Santa Domenica #3

Nastup na 8. Rally Show Santa Domenica bio je izvrstan trening za skupljanje iskustva, a uz to i odlično opuštanje uz brojne prijatelje i poznanike koji su posjetili utrku. Vrijedilo je pomučiti se!

Gušt i skupljanje iskustva

Zbog već navedenog “prebacivanja” u predvozače, bili smo primorani propustiti prvi brzinac. Drugi brzinski ispit utrke, nama prvi, krenuli smo vrlo oprezno zbog nepovjerenja u gume, ali i nedostatka treninga s autom. Na makadamu općenito nisam bio dobrih godinu dana, čemu je pridonijela i kupnja novih guma za Toyotu Yaris koje sam primoran malčice “prištedjeti” želim li da izdrže u koliko toliko solidnom stanju za utrke autoslaloma te eventualno kronometra iduće godine. Kako bilo, ne baš bajne makadamske gume na Hondi pokazale su se ipak nešto bolje od pesimistične predodžbe koja mi je bila u glavi prije utrke. Treći brzinac, nama drugi, odvezli smo nešto brže, dok smo na zadnjem brzinskom ispitu išli znatno bolje nego na prethodnom, s kasnijim kočenjima i više riskiranja na grabovitim dijelovima staze. Naime, nismo stigli namontirati tzv. šuspleh iliti zaštitu ispod kartera (spremnika ulja motora) koja je bitna za prevenciju od njegova bušenja. Kako su na autu serijski, vrlo mekani amortizeri karoserija je poprilično plesala na ovjesu te me je bilo strah da na većim grabama ne potrgamo karter. Zadnji smo brzinac na dosta mjesta udarili podnicom te smo se i suvozač i ja pobojali najgoreg, no srećom sve je prošlo uredu. Možda je naš strah od takvog defekta bio nešto pretjeran, a možda i nije. Ne znam. No, tu smo da skupljamo iskustvo.

 

Što se uhodavanja sa suvozačem tiče, poprilično sam zadovoljan za prvu utrku koju smo vozili zajedno, ujedno i prvu koju sam vozio s radarom. Bilo je očekivanih greškica i s jedne i s druge strane, no one su sastavni dio skupljanja iskustva. Odlučili smo u ovom tandemu ići i dalje. Plan za iduću sezonu je složiti nedostatke na autu koje nismo bili u mogućnosti do sada, potrenirati vožnju i korištenje radara te eventualno nastupiti na kojem rally-u kao predvozači te naravno – na idućoj “Santa Domenici”!

 

No Limit Photography - Gabrijel Krnjić