Tin Beraković - Toyota Yaris - Murter Slanica 2017

Murter 2017 – Kratko, ali slatko…

In Blog, Lifestyle by admin

Gradić Murter, smješten na istoimenom otoku mjesto je gdje ljetujem gotovo pa svako ljeto od svog rođenja. Nekad je to bio cjeloljetni boravak, a u posljednje vrijeme samo kraći izlet na more. Ove godine ljetovanje mi je bilo upitno zbog sezonskog rada u Istri, s kojeg sam se na kraju vratio nakon samo tjedan dana, ali i raznih planova vezanih za rad, pisanje, blog i sl. Na kraju, odluka je pala da tijekom osmog mjeseca ipak odem na Murter te boravak tamo iskoristim kao „radni odmor“ posvećen blogu, u suradnji s prijateljem i fotografom Alexom Blažinom.

 

Tin Beraković - Toyota Yaris - Murter 2017

Jedna od rijetkih Alexovi fotki koje je uspio okinuti tijekom svog kratkog boravka na Murteru

Planovi i sjećanja

Prije samog odlaska na Murter, detaljno sam si razradio plan kako najbolje iskoristiti ovaj „radni odmor“ – u planu je bilo nekoliko specifičnih članaka i reportaža u suradnji s Alexom te razne sportske aktivnosti kao priprema za jedan drugi, eventualni projektić o kojem razmišljam posljednjih par mjeseci. Alex se također pripremao, obnovivši malu fotografsku/snimateljsku opremu s novim dronom te slažući u glavi razne kadrove za planirane reportaže.

 

Na Murter sam stigao 7. kolovoza, a Alex je s Krka trebao krenuti sutradan. Do tada, a i dalje, družio sam se s bratićem i sestričnama s kojima sam kao mlađi provodio cijela ljeta. Pozitivna je činjenica da smo svi sličnih ili istih godišta – bratić (rođak), sestrična i ja smo ista generacija, druga sestrična godinu dana starija, a tu su uvijek bili još i treća sestrična (rođakinja) koja je tri godine mlađa te moj brat još godinu dana mlađi. Doduše, rođakinju i brata najčešće smo tjerali od sebe kao buhe, ili kasnije, kad smo bili ljubazniji, dodijelili im časnu titulu „vodonoša“. Sada, kako godine lete, i oni su već ozbiljniji, što nam je, mi stariji složili smo se, poprilično „čudno“, drugačije. Na kraju krajeva, lijepo je obnoviti stara druženja. Nekad smo, kao što rekoh, provodili cijela ljeta zajedno, a danas se tijekom godine vidimo samo nekoliko puta, zbog raznih (ne)odgodivih obaveza… Ponekad mi fali djetinjstvo.

 

Tin Beraković - The blog - Murter 2017

„Otac“ (sredina) i dva sina. Najbolji uleti ljeta 2017. 😛 (i kvaliteta slike za 5)

Kad planovi padnu u vodu (ne u more)…

Alex je stigao kao što je bilo i planirano. Prvi smo dan prošli plan i dio lokacija na kojima smo narednih nekoliko dana trebali fotkati/snimati te kasnije otišli u centar na biljar. Alex je bio poprilično samouvjeren da će pobijediti jer u Velikoj Britaniji gdje studira stalno u pauzama igra biljar. Ja sam pak, unatoč dosta vremena pauze, bio uvjeren da ću ga razbit jer smo prije nekoliko godina i mi stalno visili na biljaru. Činjenica je bila da smo oboje bili živa koma… Toliko sam bio ljut na sebe da sam si rekao da ću kad se vratim u Zagreb kupiti biljar da mogu vježbati svaki dan (btw i jesam prije nekoliko dana 😛 ). Kako bilo okanili smo se biljara nakon nekoliko partija i krenuli dalje…

 

Sutradan, ranije ujutro zaputili smo se na plažu kako bi vidjeli kakva je situacija u to doba dana s položajem sunca i sličnim stvarima koje ne razumijem u potpunosti, ali imaju učinka na fotografiju. No, desetak-petnaestak minuta kasnije dogodila se situacija koja nam je srušila sve planove u vodu. Ne doslovno, jer u more praktički još nismo niti ušli kad je Alex primio telefonski poziv da se hitno treba vratiti na Krk radi izvanredne obiteljske situacije.

 

U roku sat vremena Alex je već bio na putu za Krk, a ja sam ostao ispred nepremostivog zida prema ostvarenju podosta ambicioznih planova za blog i dr. za ovo ljeto.

 

Plaža Slanica 2017 - Tin Beraković - The blog

Plaža Slanica, mjesto raznih uspomena, od starih obiteljskih, zabavnih, ali i romantičnih…

Kad se Bog umiješa…

Na početku sam se malo šugavo osjećao jer su nam se rasprsnuli gotovo pa svi planovi za ovo kratko ljeto na moru (planiranih tjedan dana), ali mislio sam si, očito tako mora biti i što je tu je. Uglavnom, najvažnije je da se Alexova situacija na Krku riješila u najboljem redu.

 

Na kraju sam odlučio da ću preostalih nekoliko dana svog boravka na Murteru iskoristiti za opuštanje i bavljenje sportom. Nastavio sam ići u teretanu, navodno jedinu na otoku, koja je usred turističke sezone uvela skraćeno/ljetno radno vrijeme (!?) i radila samo tri dana u tjednu i to samo u kasnijim popodnevnim satima. Sva sreća pa mi se termin njenog rada nije kosio s terminom odbojke na pijesku na plaži (sarkazam ofc…). Tako sam morao napraviti kompromis u obliku smanjenog opsega treninga kako bih stigao na polovicu odbojke. No dobro. Uz to sam još išao na košarku na školsko igralište gdje je koš na „boljoj“ strani potrgan (ko bi reko…) pa smo morali igrati na strani gdje lopta iz koša zbog potrgane mrežice pada taman prema trnovitoj šikari iza koša, ispred koje (ko bi rekao…) nema zaštitne mreže (sreća pa mi šut nije baš toliko bajan pa je lopta ostala čitava 😉 ).

 

Nekoliko puta tu je bilo i trčanje (okej, jednom… :P), ali i učenje vožnje skateboarda što mi je želja još od kad sam bio klinac i obožavao filmsku trilogiju „Povratak u budućnost“. Naučio sam!, ako se „to“ može tako nazvati. Caka u skretanju, koja me oduvijek zezala jest u rasporedu težišta, tj. rasterećivanju prednjeg kraja skateboarda. Ajde da nešto naučeno u sportskoj vožnji možeš primijeniti i na druge stvari (toga inače ima dosta!).

 

Plaža Slanica 2017 #2 - Tin Beraković - The blog

…To je uvijek s dobrim razlogom!

Što se „ne-sportskog“ vremena tiče najviše sam ga provodio u druženju, razgovorima i raspravama (ponekad malo žešćim i na granici s tučnjavom 😛 ) s bratićem te druženju i razgovorima sa sestričnama, bakom i drugima. Vrijedna stvar koju sam iz razgovora i rasprava s bratićem naučio, ili bolje rečeno naučio podnjeti ili prihvatiti jest ta da nisam uvijek u pravu te još bitnije od toga – da to nije sramota već normalna stvar koja nas samo uči! Naravno, često sam i bio u pravu, no… 😛

 

Uz druženja sam i dosta čitao, što uistinu volim, no nekako si uvijek nabijem raspored s raznim (ne)obavezama pa mi ostane stvarno malo vremena za čitanje, ali i sebe.

 

Nakon što su se bratić i jedna sestrična vratili u Zagreb, počeo sam se nešto više družiti s ekipom s odbojke. S nekima samo predvečer na odbojci i eventualnim izlascima, a s nekima kasnije i provoditi veći dio dana… 😉

 

Draga mi je činjenica i da sam, nakon duže vremena, uspio malo više dospjeti u razgovoru s drugom sestričnom, s kojom sam si bio okej, no ništa više od toga u posljednjih nekoliko godina. Uvijek mi se činilo da se drži dosta „iznad“ nas ostalih (bratića i sestrična), zato sam ju zbog toga malo i „sprdao“, ironijom, kako bi to shvatila. No, činjenica je da sam, ja, imao pogrešno mišljenje o njoj… Ove smo godine jedan dan pričali 2-3 sata u komadu te mi je zbog toga bilo izuzetno drago. Ponajprije jer se pokazalo da nije onakva za kakvu sam je smatrao. Nadam se da ćemo od sada, ili od bilo kada, ponovno svi (bratići i sestrične) „pronaći“ više vremena jedni za druge, kako je bilo dok smo bili mlađi…

 

Tin Beraković -Toyota Yaris - Road trip 2017

Još jedno ljeto je iza nas. Kako samo vrijeme leti…

Skupljeno životno iskustvo

Došao je i dan za povratak u Zagreb. Planiranih tjedan dana za „radni odmor“ odužilo se na dva tjedna odmora i vremena posvećenog sebi, ali i drugima. Taman kad sam se naviknuo na „ležerniji“ život na Murteru, izgradio odnos s nekim ljudima do kojih mi je stalo i uvidio da u životu nije najbitnije trčati za nekim uspjehom i sl., bilo je vrijeme za povratak u (globalno isforsiranu) realnost…

 

Kako god da bilo, drago mi je da se situacija rasplela na način na koji jest. Na prvu „uništeno“ ljetovanje preraslo je u jedno prekrasno, ljeto kojeg ću se uvijek rado sjetiti… 😉 ^_^